Ibrahim Kojl slavi svoj deseti rođendan, i krajnje je vreme da umre!
Zato ako neko ne umire, već naprotiv, to su “Fantom Zeka”, čiji je autor Aleksandar Jeremić, povratak Darka Macana sa serijalom “Uliks, animiran”, nastavci “Blood Bound”, Marte Todorović, kao i “Spiral Highway” i “Witches’ Quarter.”
X GODINA IBRAHIMA KOJLA
Nisam računao da ću se baviti ovim likom deset godina. Možda onako knap? Na pola prve knjige isplanirao sam sledećih pet, dodelio im žanrove i boje, i računao da ću raditi po knjigu na godinu i po - dve, još po koja kratka epizoda tu i tamo, i razlaz. Upao sam u onu klopku mnogih autora, gde se oni zapravo zaista ne bave likovima, već se ti likovi bave njima.
Krenuo je kao strip na Tambleru, gde bih linkove delio na Fejsbuku, posle je prešao na MojStrip, izobrtao revije od TWJL, preko Ras Comica do Nekrokomikona, dok HellyCherry služi kao arhiva na srpskom. Na engleskom je na svakom mogućem portalu elektronskog stripa, živom ili mrtvom, gde su sabrana izdanja u vidu časopisa na GlobalComixu.
Za desetogodišnjicu sam planirao da uradim nešto posebno, ali kombinacija viših sila, kao i podvigom petogodišnjice, koji je teško zaseniti, odlučujuć je faktor zašto sam ove godine skromniji. Pala mi je priča na pamet tako što sam pre nekoliko godina iscrtao crvenu putaču preko Kojlove face, koja me asocirala i na nišan, i na rimski broj deset. Iz toga se rodila fraza “Ibrahim Kojl mora da umre”, koju sam naknadno razvio u priču, koja se pokazala kao pozamašna i stavio sam je na stranu. Držao sam se “skromnijeg cilja” i prvi put sam, od 2019. godine, nacrtao epizodu Kojla olovkom i tušem, ali ipak kompjuterski iskolorisao. Cenim da je dovoljno simbolična da obeleži jubilej.
“Šta je još u planu?”, čujem nekoga kako mrmlja dok se davi burekom.
Pa, pomenuto magazin izdanje sadržaće ovu epizodu, Šerloka Houmlesa iz prethodnog broja, kao i još neke stripove i zanimljivosti u okviru svog 25. broja. Sastavio sam prelome za štampana izdanja koja čame na eksternom disku i čekaju me za samizdat. Nije budžet u pitanju koliko je volja, i to ne moja već tuđa. Nisam siguran da li će ljudi potrčati, bilo na antologiju kratkih priča ili drugu knjigu. Iskustvo mi govori kako je moj entuzijazam daleko efikasniji plasman, tako da je najbolje sačekati ga. Hvala svima koji me pitate kada će nova epizoda ili kada će koričena izdanja. Ako me barem stotinak ljudi pita, za toliko ću zagristi metak.
Utabanom stazom
Nakon propalog pokušaja da započne nov život Agnes se vraća u rodni grad, epicentar njenih trauma kako bi ih jednom za sva vremena razrešila. Umesto da se sa njima hrabro suoči i nastavi dalje, upada u zamku svoje prošlosti koja je nemilosrdno vuče na dno.
Ovo je priča o gubljenju sopstvenog identiteta, destruktivnim šablonima i zavisnosti od žudnje za samouništenjem ispričana kroz prizmu nepouzdanog pripovedača.
Sara Novaković: “Crtam od malena, odrasla sam na Barbućijevom WITCH-u i na Dilanu Dogu (ne volim Zagora). Odluku da se profesionalno bavim stripom donela sam kada sam sa devet godina otkrila Aleksu Gajića tj njegov strip album Technotise. Diplomirala sam grafički dizajn na FILUM-u, u Kragujevcu. Na ovom stripu sam radila 5 godina. Prve teze, ideje i skice likova su nastale tokom mojih smena u kafeteriji, na papiru za račun. Ne umem da pišem o stvarima koje nisam na neki način iskusila. Sad imam 27 godina, ali ne ponosim se tom činjenicom. Živim sa agresivnim demonskim mačorom koji se zove Dilan.”
O stripu: “Toksična ljubavna priča o zavisnosti sa opsesivnim junacima patološki isprepletenim u uznemirujuću subkulturnu poemu, koja nas upozorava da situacije iz američkih slešera ne moraju nužno biti providan kliše i da lako sa malih ekrana mogu skliznuti u naše krevete. Sive linije zlostavljačkih uloga predatora i žrtve vešto su zamućene zabludama o nasilju i seksu kao kontrateži školskog primera žudnje za bliskošću, usled čega čitalac stiče utisak da silazi u intimne ponore problematične protagonistkinje, odakle sa grčom u stomaku posmatra ono što navija da je zaceljenje njenih rana. U graničnoj slice of life studiji manipulatorskog slučaja ispripovedanoj kroz agresivnu postmodernističku varijaciju "Strangers in paradise" imate priliku da kroz vrisak razaznate uzbudljiv mladi glas na domaćoj strip sceni, zarobljenoj u kandžama sopstvenih trauma.”
- Dušan Mladenović, urednik u Veselom Četvrtku
Promocija autorskih strip-albuma uz otvaranje izložbe “Četvrti zid”
KVART udruga za suvremenu umjetnost ; Put Trstenika 1, 21000 Split, Croatia; Otvaranje u petak 20.06. u 20h, izloba traje do do 04.07.2025.
Ovoga petka u KVART-tu očekujte ultra zanimljiv događaj, jer radi se o dvoje netipičnih stripovskih autora, koji će u istoj večeri imati i promociju svježe izdanih strip-albuma te otvaranje izložbe “Četvrti zid”. Sadržajno su cjelokupna tema večeri stripovi “Kapica” Sonje Gašperov te “Pierre&Corsso” Ivana Marušića.
Uz galerijsku izložbu, u 20h, u dvorištu udruge KVART, poslušajte Sonju & Ivana u razgovoru ugodnom i moderiranom od Svagija, što znači četvrrti zid kad o njemu pričaju “stripaši”, o kakvim se to stripovima uopće radi te o Sonjinom i Ivanovom umjetničkom radu generalno.
Toliko za ovaj broj. Ako sam nešto bitno propustio, nadoknadiću u sledećem broju. Ovaj vam stiže automatizovano, upravo zbog pomenutih “viših sila.” Ako sajt ne bude apdejtovan do kraja dana, a stigao vam je ovaj mejl, verujte mi da to više mene nervira nego vas.
Pre nekih 30ak brojeva u pogovoru sam napisao kako na lageru imamo još 30ak, a sada slobodno mogu da napišem kako imamo JOŠ toliko, ako ne i više, barem što se suvog materijala tiče. Najveći problem donesu iznenadne izmene u poslednjem trenutku. Nikad ne znam ko će mi se javiti i poslati strip, koliko njih će zaboraviti i zamoliti u poslednjem trenutku da ih pomerim, ili se predomisle sveukupno. Takve stvari me malo koče jer trudim da održim sistem sadržaja, gde ćete svakog meseca na koricama videti ili novog autora, ili novi strip. U sledećem broju ne znam da li će biti neko novi, ili ću opet biti ja, niti šta bih vam ponudio. Vama zabava, meni stres.
Piskaram usput još neke zanimljive tekstove za bilten, a one prethodne takođe “čistim” kako bih mogao da ih arhiviram u samom fanzinu kroz predstojeća izdanja. Bilo bi lepo videti i i njih u štampi, zar ne? Isto tako uzimam prethodne brojeve i prepakujem ih u različite formate, što će potrajati.
Nemojte posle da kažete kako vas ne slušam.
- Filip